x

Strategijski menadžment

Strategijski menadžment
Osamdesetih godina prošlog veka, usled dejstva više faktora (brze promene u tehnologiji, povećanja konkurencije, promena na tržištu, ekonomskih uslova, itd.) izazvana je nesigurnost na svetskom ekonomskom planu čime je sportskim organizacijama ali i drugim privrednim subjektima širom sveta bilo otežano planiranje i realizacija ciljeva. Usled nemogućnosti dotad aktuelnih pristupa organizovanja (menadžmenta) da odgovore zahtevima koji se pred njjih postavljaju, javila se potreba za formiranjem novog pristupa koji bi omogućio pravilno usmeravanje organizacija u datoj situaciji.

Kao rezultat potrebe formulisanja strategije u izrazito dinamičnim uslovima privređivanja i aktivnog uključivanja menadžmenta u taj proces, osmišljen je nov koncept menadžmenta koji uključuje strategijsku akciju u situaciji kada se sredina brzo menja. U tim i takvim uslovima, strategijski menadžment izašao je u prvi plan kao pristup koji omogućava predviđanje tendencija u okruženju i usmeravanje poslovanja organizacija u skladu sa tim predviđanjima.

Strategijski menadžment danas predstavlja jedan od najrasprostranjenijih pristupa modernom menadžmentu u savremenom poslovnom svetu, sa ciljem da omogući organizaciji da racionalno i pravovremeno reaguje na promene u okruženju u okviru koga posluje, i koji teži ravnomernoj raspodeli uloga svih ljudi u organizaciji u realizaciji postavljenih ciljeva. On je u isto vreme popularan pristup, ali i pristup od koga se zazire jer je strogo postavljen. Strategijski menadžment u savremenom poslovnom svetu predstavlja jedan od najrasprostranjenijih modernih menadžmenta, koji se oslanja na adekvatne resurse organizacije i ispitivanja šansi koje organizacija može imati na osnovu saznanja iz okruženja u smislu promena koje se događaju u njemu. 

Strategijski menadžment predstavlja kontinualan proces prilagođavanja promenama u okruženju koji se oslanja na adekvatne resurse organizacije i ispitivanje šansi koje organizacija može imati na osnovu saznanja iz okruženja, i kao takav, pruža odgovore menadžerima na sledeća pitanja: Gde je organizacija sada?,  Gde organizacija želi da bude?, Šta se dešava sa konkurencijom?, Koje aktivnosti omogućavaju organizaciji da ostvari svoje ciljeve?.

Strategijski menadžment se najčešće definiše kao naučna disciplina i veština korišćenja načina kako da se ostvare neka željena stanja (ciljevi). Prema Cetrou i Peteru strategijski meanadžment je "Kontinuirani i interaktivni proces usmeren na održavanje podesnosti organizacije da strategijski odgovori na promene u svom okruženju".


    style="display:block; text-align:center;"
    data-ad-layout="in-article"
    data-ad-format="fluid"
    data-ad-client="ca-pub-3680394444982515"
    data-ad-slot="7364782146">



Polazište strategijskog menadžmenta nalazi se u jasnom definisanju ciljeva sportske organizacije, određivanju i razvoju strategije uz čije se pravilno korišćenje obezbeđuje dostizanje projektovanih ciljeva. To praktično znači da se strategijski menadžment faktički odnosi na odlučivanje o strategijama i na planiranje kako bi izabrana strategija trebalo da se sporovede. Osnovni cilj strategijskog menadžmenta je upravljanje strategijskim planiranjem, koji ima zadatak da dugoročno definiše ciljeve strategije razvoja organizacije, kao i da obezbedi potrebne kadrovske potencijale u rukovođenju njegove realizacije.

U strategijskom menažmentu planiranje igra vrlo važnu ulogu, što znači da strategijskom planiranje ima zadatak da dugoročno definiše ciljeve i strategije razvoja organizacije, kao i da obezbedi potrebne potencijale za njihovo dostizanje, kojima se uspešno može odgovoriti na promene i izazove spoljašnjeg okruženja. Formulisanje strategije zapravo predstavlja proces determinisanja odgovarajućeg kursa (pravca) akcije za ostvarivanje organizacionih ciljeva.

Osnova dobrog formulisanja strategije je formiranje dovoljno jake tržišne pozicije i organizacje dovoljno sposobne da stvara uspešne performanse bez obzira na nepredvidive događaje, potencijalnu konkurenciju i interne probleme. Strategije se uglavnom formiraju postepeno i sistematski u skladu sa promenama koje diktira okruženje i u skladu sa mogućnostima koje pruža organizacija. Dobro formulisane strategije obično imaju životni vek od nekoliko godina i tokom tog perioda treba samo minornim prilagođavanjima održavati strategije usklađenim sa događajima u okruženju.

Četiri ključna aspekta strateškog menadžmenta su: postavljanje ciljeva, formulisanje strategije, implementacija strategije i strateška kontrola, koja menadžmentu daje uvid u realizaciju procesa.


Modelovanje strategijskog menadžmenta obuhvata najbitnija pitanja u oblasti strategijskog menadžmenta, pod kojim se podrazumeva izrada i funkcionisanje takvih modela strategije, koji omogućavaju celovito, koherentno i dugoročno predviđanje aktivnosti, kao i kratkoročno optimalno upravljanje, kontrolu i praćenje integralnim procesima aktivnosti u sportskim organizacijama, kako bi se najbolje pozicionirali i postizali, s jedne strane organizacioni ciljevi i misije, a sa druge strane, najoptimalnije sportske i poslovne tehnologije, sa polaznih osnova pravnog, informatičkog, naučnog, tehnološkog, menadžmentskog i marketinškog pristupa, pa u tom sklopu i svih daljih operativnih rešenja koja iz takvog pristupa slede (J. Malacko, 2008).

Razumevanje principa strategijskog menadžmenta i kako se oni mogu primeniti u sportu su od suštinskog značaja za razvoj sportskih organizacija u budućnosti. Stoga bi osnovni cilj sportskih menadžera trebalo da bude upoznavanje sa procesom formulisanja, vrednovanja i implementacije strategije. Da bi se to ostvarilo neophodno je razumeti osnove proaktivnog pristupa u upravljanju, upoznati se sa savremenim menadžerskim konceptima i alatima koji se koriste u procesu strategijskog menadžmenta, kao i sa mogućim načinima upotrebe strategijskih resursa.


Literatura:
Ivana Simić - Menadžment, 2007.
Upravljane u sportu - Dr. Dragan Životić
Milan Tomić - Sportski menadžment, 2007.
Modelovanje strategijskog menadžemnta u sportu - Julijan Malacko, 2008
Sport management: principles and applications - By Russell Hoye, Matthew Nicholson, i sar.
 
Autor: Marko Skorić Objavljeno: 07.07.2014.

PROČITAJTE JOŠ