Mondijal velikog izazova
U petak 11. juna počelo je XIX Svetsko prvenstvo u fudbalu, koje će u narednih mesec dana biti u epicentru interesovanja sportske javnosti širom planete. Italijani brane titulu osvojenu u Nemačkoj pre četiri godine, ali prema većini prognoza, finalisti prethodnog Mondijala Italijani i Francuzi, baš kao i tada trećeplasirani Nemci, naši protivnici u kvalifikacionoj grupi Svetskog prvenstva, nisu ovog puta u najužem krugu favorita za prvo mesto.
Argentina, predvođena fenomenalnim Leom Mesijem i plejadom vrhunskih fudbalera koji briljiraju u evropskim klubovima, uz neizbežni Brazil, pa i evropskog šampiona Španiju, spadaju u krug najozbiljnijih pretendenata za osvajanje titule šampiona sveta. Na kormilu Španije je proslavljeni Visente Del Boske, kome će osnovni zadatak biti da ukopli u jednu homogenu, kompaktnu celinu šaroliki mentalitet španskih igrača iz raznih podneblja zemlje na Pirinejima, kao što je to pre dve godine na EP u Švajcarskoj i u Austriji uspeo njegov prethodnik Luis Aragones, kada je doveo „furiju“ do prvog mesta. Njihova igra i rezultat u dobroj meri zavise i od brzine oporavka rekovalescenata Toresa i Fabregasa, koji uz Davida Vilju, čine udarnu snagu u napadu.
Englezi koje vodi italijanski trenerski mag Fabio Kapelo nadaju se da bi mogli iz drugog plana da iznenade, mada je teško poverovati da bi Gordi Albion mogao da dopre dalje od polufinala, uprkos veoma dobrom žrebu, jer ih je Fortuna pogledala u žrebu grupa, pa bi najverovatnije njihova poslednja prepreka na putu ka mogućem polufinalu mogla da bude Francuska, ili u lošijoj varijanti po Engleze, uvek ubojita i ofanzivna Holandija. O „lalama“ mnogi ne govore kao ozbiljnim kandidatima za najviši plasman, ali zanimljivo je da su na prethodnim prvenstvima u četvrtfinalima, a 1998. u polufinalu, gubili isključivo protiv tehnički obučenih timova Brazila (1994. i 1998.) i „evropskog Brazila“Portugalije (2006.), pa je onda slika o njihovim promašajima prilično relativizovana. Nisu imali mnogo sreće ni na EP 2008. gde su deklasirali Francusku i Italiju sa 4:1, odnosno 3:0, jer su ih desetkovane, povredama i kartonima, u četvrtfinalu zaustavili Rusi. Pokazalo se tada da holandski trener na klupi Rusa Gus Hidink bolje poznaje Holanđane, nego oni njega. Bez obzira na trenutne personalne probleme, Holandija bi mogla da iznenadi iz drugog plana i stigne bar do polufinala.
Reprezentacija Srbije igraće bez imperativa uspeha, koji je obično sputavao ranije generacije i onemogućavao ih da pruže ono što objektivno mogu. Megalomanska očekivanja javnosti ovog puta su izostala, jer „orlovi“ su se u Afriku zaputili bez uobičajene pompe i najave pokoravanja planete. To je dobar predznak, jer u takvim okolnostima Antićevi puleni moći će, opušteni i potpuno relaksirani bremena papirnatih favorita, koji su im ranije nametani od strane kompletne sportske javnosti, da odigraju na nivou igara koje srpski internacionalci prikazuju u renomiranim evropskim klubovima.
Prva prepreka je Gana, tim čije boje brani i Suli Muntari, a dirigent na trenerskoj klupi je Milovan Rajevac, koji je nasledio ekipu koju je na prethodnom prvenstvu selektirao Ratomir Dujković. Na kupu afričkih nacija Gana je stigla do samog finala, što je signal da se kao rival mora shvatiti ozbiljno. Sve afričke ekipe biće izuzetno motivisane, jer se MOndijal igra u Africi sad i ko zna kad opet, pa nikome neće biti lako sa njima, kao što bi to bio slučaj da se igra na bilo kom drugom mestu. tradicionalno neugodni Nemci su barometar kvaliteta svake ekipe koja stremi ka visokim dometima. Ko sa njima uspe da odigra svih 90 minuta na ravnoj nozi i u ujednačenom ritmu, sigurno se može nadati i na kraju dobrom rezultatu na turniru. Na brojnim utakmicama na prethodnim Mondijalima, igranim pod zastavama zemalja sa različitim nazivima, srpski fudbaleri nisu imali previše uspeha protiv Nemačke. Doduše, tadašnje generacije nemačkog „elfa“ i ova sadašnja u kojoj je glavna zvezda Bastijan Švajnštager, nisu za poređenje. Poslednji put igrali smo protiv njih 1998. u Francuskoj i ispustili šansu za jednu od istorijskih pobeda, pošto je vođstvo od 2:0, na kraju bilo dovoljno samo za konačnih 2:2. Stariji fudbalski fanatici sećaju se i već mnogo daleke 1976. kada su na EP u Beogradu naši vodili 2:0, a nemci pobedili 4:2. Očigledno, psihološki pristup nemačkih fudbalera je često bio jezičak na vagi koji je odlučivao u njihovu korist i onda kad su u većem delu utakmice bili igrački nadigrani. To su decenijama pokazivali i u duelima sa mnogima drugim rivalima, a ne samo sa našim klubovima i reprezentacijom. Sad nemaju tako strašan tim, pa se možemo nadati, čak i mogućoj reprizi podviga iz 1962. kada smo ih u četvrtfinalu SP u Čileu pobedili 1:0 pogotkom Ilije Radakovića i stigli do polufinala.
Najveća zagonetka naše grupe je Australija. Neki ih, poput Pjera Litbarskog, svrstavaju uz rame Nemcima, čak ispred Srbije, ali to su, ipak preterivanja, jer „kenguri“ osokoljeni podrškom armije navijača sa Petog kontinenta nisu još stasali u red velesila, od kojih treba toliko zazirati. Za respekt sigurno jesu, jer dovoljno je setiti se kako su Kjuel, Kejhil i kompanija 2004. na Olimpjadi u Grčkoj pobedili sa ponižavajućih 5:1, tadašnju selekciju Srbije i Crne Gore, pa da to bude dovoljna opomena uoči utakmice protiv njih u okviru trećeg kola. Možda će taj meč biti i odlučujući za plasman u osminu finala. Na prošlom prvenstvu oni su uspeli da odole Hrvatima i izbace ih, jer su velkom borbenošću stigli do skora 2:2, kada je Hrvatska već počela da slavi trijumf i plasman u osminu finala. U utakmici osmine finala Australija je pakleno namučila Italiju, koja je uspela da ih eliminiše, tek golom Frančeska Totija iz sumnjivo dosuđenog penala u 90. minutu meča i plasira se za dalje takmičenje. Objektivno, igramo u jednoj od težih grupa, tako da će svi fudbaleri morati u sve tri utakmcie da pruže maksimu, da bi se plasirali u osminu finala.
Pripremne utakmice ne moraju uvek da budu pokazatelj kvaliteta ekipe, jer mnoge ekipe baš uoči Mondijala namerno kriju svoje adute i ne igraju punom snagom. Ali, blede igre, poraz protiv Novog Zelanda, donekle igračke kopije selekcije Australije, zatim i slaba igra i remi sa Poljskom 0:0 mogli bi da budu blagovremeno upozorenje. Ne blistaju u oči prvenstva ni Italijani i Francuzi, koji su se blamirali protiv Švajcarske i Tunisa, ali ima ekipa koje su već tempirale formu. Španija je, na primer, tu istu, vrlo solidnu Poljsku katastrofalno porazila 5:0 i time nagovestila da su njene šampionske ambicije ovog puta zaista argumentovane igračkim pokrićem na terenu.
‘ ‘
You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0 feed. You can leave a response, or trackback from your own site.