| |
Orijentiring (orijentacija) je sport u kome učesnik dobija kartu na kojoj su obeležene kontrole (mesta), koje on uz pomoć kompasa treba za što je kraće moguće vreme pronađe po redosledu zadatom na karti. Cilj orijentiringa je pronalaženje kontrolnih mesta na kojima su postavljene tzv. prizme. U pitanju su metalni stalci visine oko 1 m oko kojih je platnena trostrana prizma u standardnim orijentiring bojama.
Na vrhu stalka se nalazi perforator kojim takmičar na predviđenom mestu overava (perforira) svoj takmičarski karton. Poslednjih godina se u orijentiringu, kako u svetu tako i kod nas na većim takmičenjima, prešlo na elektronsko overavanje kontrola. U slučaju da se na trci koristi taj (elektronski) sistem merenja, na vrhu stalka se nalazi stanica u koju takmičar overava svoj čip. Na svakoj prizmi (njenom stalku ili platnenoj prizmi) se nalazi njen broj koji takmičaru potvrđuje da je našao pravu kontrolu.
Karta za orijentiring
U orijentiringu se koriste posebne karte sa specifičnim oznakama za objekte na terenu i posebnim značenjima za boje (bela boja označava šumu,...), postavljenim preko standardne mreže izohipsa. Razmere karte su najčešće 1:10 000 ili 1:15 000, mada se u pojedinim tipovima (park, sprint) javljaju i manje razmere (1:5 000, 1:2 500) shodno potrebama trke i izgledu terena. Ekvidistancija na karti je najčešće 5m, ali može biti i manja u zavisnosti od terena. U ravničarskim uslovima je 1m, pa čak i 0.5m. Trasa je na karti uneta crvenom bojom.
Start je označen trouglom, koji je pravom linijom povezan sa kružnicom u čijem se centru nalazi prva kontrola, koja je pravom linijom povezana sa drugom i tako redom do cilja koji je označen dvema koncentričnim kružnicama. Ponekad je put od poslednje kontrole do cilja obeležen trakama tzv. koral, što se na karti označava isprekidanom linijom. Na karti se nalazi spisak kontrola tzv. opisi kontrola poređanih po redosledu kojim ih treba pronaći. Pored rednog broja za svaku kontrolu stoji nekoliko kolona koje bliže određuju njenu tačnu lokaciju (severna strana drveta, donji deo odseka, ...) i njen broj odnosno broj koji se nalazi na prizmi postavljenoj na to mesto.
Tip orijentiring trka
Postoji nekoliko tipova orijentiring trka u zavisnosti od njihove dužine odnosno vremena koje je predviđeno za njihov prolazak.
- Sprint trka - predstavlja najkraći i najbrži vid orijentiringa u kojoj je vreme pobednika između 10 i 20 minuta.
- Kratka trka (kratka distanca) - u kojoj je vreme pobednika između 30 i 50 minuta.
- Klasična trka (klasična distanca) - u kojoj je predviđeno vreme pobednika između 80 i 100 minuta.
- Park trka - je tip orijentiring trka koje se odvijaju u urbanim sredinama, najčešće parkovima (otuda i ime) zbog manjka saobraćaja i najčešće je dužina sprint trka.
Vrste orijentiring takmičenja
Pojedinačno
Najrasprostranjeniji vid orijentiring takmičenja u kojoj se pojedinci međusobno bore unutar jedne od mnogih kategorija prema svojim godinama i mogućnostima.
Štafetno
Štafetne ekipe čine tri člana koji prelaze tri različite staze. Staze se ne prelaze istim redom. Različite ekipe prelaze različite staze, a pobednik je onaj čiji treći član prvi prođe kroz cilj.
Srodna takmičenja
Skor orijentiring
Skor orijentiring se od običnog razlikuje samo u činjenici da ne postoji obavezan red kojim se obilaze kontrole, već se to prepušta takmičaru. Pobednik u skor orijentiringu je ili onaj koji za kraće vreme pronađe sve kontrole ili onaj koji u predviđenom roku nađe najviše kontrola u zavisnosti od pravila.
Planinarska orijentacija
Planinarska orijentacija je srodna orijentiringu, ali se odvija na topografskim kartama razmera 1:25 000 ili 1:50 000 i traže se mnogo veći objekti poput raskrsnica puteva, kuće, vrhovi, brda itd. Pored toga ona je i ekipna, a ekipu čine tri člana koji celu stazu prelaze zajedno ili se na stazi razdvajaju i kasnije se ponovo sastaju (svaki član ekipe sam obilazi nekoliko kontrola), nakon čega produžavaju dalje. Na takmičenjima u planinarskoj orijentaciji najčešće tačke nisu ucrtane, već se od takmičara očekuje da na osnovu zadatih koordinata, preseka azimuta ili topografskih naziva utvrdi mesta kontrola na karti, nakon čega se pristupa traženju istih. Posebnu vrstu planinarske orijentacije čine noćna takmičenja, koja od takmičara zahtevaju dodatno napore.
Ski orijentiring
Ski orijentiring se odvija po snegu, a takmičari se po terenu kreću na lang lauf skijama (skijama za nordijsko trčanje). Za ovu vrstu orijentiringa se koriste posebne karte.
MTB orijentiring
U MTB orijentiringu takmičari se kreću na (ili sa) biciklima, po standardnim kartama za orijentiring.
Na vrh strane 
|
|