Da
li je sport blagoslov ili prokletstvo, tragikomedija
ili drama, prestiž ili predstava za publiku, a sportista
heroj ili žrtva? Sportisti, treneri, pedagozi fizičke
kulture i drugi učesnici u sportu, odgovaraju različito
na ova pitanja.
Sužavanje
područja igre, gubljenje igračkog elementa jeste najveća
zamka i zagonetka u sportu i sadržana je u pitanju:
jesu li sportisti oni koji se, tek s vremena na vreme
i prezirući svaki napor, prepuštaju nekoj igri na otvorenom,
oni koji se bave njime samo ako su primorani, oni koji
su samo posmatrači.
U
odnosu na ranije, tradicionalno shvatanje sporta, čini
se da je potrebno reći šta se podrazumeva pod savremenim
sportom: u pitanju je jedan elastični epitet koji više
govori o onome ko ga upotrebljava, nego o pojavi o kojoj
je reč.
Zato bi uvek trebalo razgraničiti o kojoj vrsti sporta
se govori, šta se podrazumeva pod sportom itd.
Danas
se za sport kroz praćenje i navijanje zanima skoro polovina
čovečanstva. Među onima koji se interesuju nalaze se
ljudi različitog pola, uzrasta, kulturnog nivoa, različitih
političkih i religioznih ubeđenja.
Proizvodnja
potreba u sportu neodvojiva je od načina i logike proizvodnje,
načina svakodnevnog života ljudi u savremenom društvu.
Sociologija u svojim analizama uzima u obzir ove specifičnosti
pokušavajući da odgovori na pitanje zašto je sport danas
tako popularan.
Svaka
ljudska delatnost ima za cilj zadovoljavanje određene
potrebe. U društvu privatne svojine i robne proizvodnje
i sport postaje kapital odnos, profesionalizuje se,
poprima komercijalne nanose.
Profesionalno-komercijalni
sport je idealni slučaj delatnosti koja može služiti
za zadovoljavanje masovnih potreba publike. On je reakcija
na nemogućnost da se zadovolje druge univerzalnije potrebe.
Na taj način sport nudi potrebu za kompenzacijom; učestvujući
kao pasivni gledalac, čovek traži zaborav i beg od svakodnevnih
životnih problema.
Profesionalni
sport je specifičan oblik društvene proizvodnje koji
se skoro zakonito javlja u uslovima robne proizvodnje
i privatne svojine. On se uklapa u društvo konkurencije
i takmičenja i nosi sve one protivrečnosti potrošačkog
društva (masovna proizvodnja, mogućnost zadovoljavanja
masovnih potreba, itd.).
Kao
način proizvodnje društvenog života, sport proizvodi
pobednike i poražene, a sve to proističe iz reprodukcije
suparništva i takmičarskog duha. On poprima određene
sadržaje, karakter, pravce i vrednosti u zavisnosti
od konkretno istorijskih uslova, strukture društva u
čijim se okvirima razvija. Sportska takmičenja, na različite
načine, izražavaju vrednosti i odnose koji realno postoje
u društvu i među ljudima.
Tražeći
odgovore na postavljena pitanja, sociolozi konstatuju
da se privlačnost sporta ogleda u sledećem:
1. sport kao fizička aktivnost je plodotvoran zbog razvoja
individualnih fizičkih snaga i kao takav privlačan je
za celokupnu populaciju, posebno za mlade ljude;
2.
kao igra i zabava, sport ispunjava slobodno vreme mladih,
stvara zadovoljstvo i podiže radost življenja;
3.
sport je aktivnost koja iskušava i potvrđuje sopstvene
mogućnosti, suočava sa novim izazovima i životnim avanturama;
on je svojevrsna laboratori-ja u eksperimentisanju novim
životnim iskustvima;
4.
sport je dobrovoljno i nenametnuto druženje; u njemu
se ostvaruje specifična sprega individualnosti i zajedništva
(spremnost za saradnju, sposobnost da se žrtvuje);
5.
za neke pojedince i grupe, sport .je privlačan kao posao,
profesija, kao zanat koji je dobio svoje značajno mesto
u društvenoj podeli rada;
6. sport privlači mlade kao biznis i oblik privređivanja
koji donosi značajne, a ponekad i nadprosečne prihode;
ova funkcija sporta manifestuje se i kroz statusnu potrošnju;
7.
sport kao spektakl privlači veliki broj ljudi; zahvaljujući
spektaklu koji se troši kao svaka druga roba, razvio
se sportski turizam u obliku novog, "putujućeg
čovečanstva";
8.
sport mlade ljude privlači zbog svog rituala, koji se
ponavlja na sportskim borilištima, proizvodeći svoje
junake i žrtve;
9.
sport je oblik verbalne i neverbalne komunikacije putem
koje se šalju i primaju poruke (simboli, pokreti, "govor
tela", izrazi lica itd.);
10.
sport je kanal društvene pokretljivosti i afirmacije;
naročito dobija na značaju kada su drugi institucionalni
kanali zatvoreni za društvenu promociju mladih;
11.
sport stvara svoje idole, zvezde sporta sa kojima se
mnogi identifikuju; idoli se proizvode tako da se brzo
troše i kratko traju;
12.
sport je privlačan jer se doživljava kao nešto izuzetno,
nesvakidašnje i nerutinsko.
| Pogledajte
još i ... |
| |
 |
Sport
i drugi srodni pojmovi |
 |
Aspekti
sporta
|
 |
Sociološki
pristup sportu |
 |
Različiti
teorijski pristupi sportu |
 |
Klasifikacija
sporta |
|
|
| Komentari
na tekst ... |
| |
 |
Pošaljite
komentar |
|
Trenutno
nema komentara |
| |
|
|
|
|
|
|
|