Šta
je sportski menadžment? Direktan odgovor na
ovo pitanje glasi: Izučavanje proverenih i sređenih
znanja o tome kako sportska organizacija postiže svoje
ciljeve, pribavljajući, raspoređujući i koristeći ograničene
ljudske, materijalne, informacione i novčane izvore
svog uspeha.
Funkcije
menadžmenta, uloge i odgovornosti menadžera. Nauka
menadžmenta je identifikovala pet funkcija menadžmenta,
kao neizostavnog opšteg uslova uspešnog upravljanja
svakom organizacijom, pogotovo onom koja deluje u poslovnom/
tržišnom okruženju. Pripadnici sportske organizacije,
koji obavljaju ove funkcije, pripadaju menadžmentu te
organizacije. Te funkcije su:
Planiranje - postavljanje organizacijskih ciljeva i
razrada strategija njihovog ostvarivanja, prognoziranje/
predviđanje budućnosti u kojoj će se odvijati ostvarivanje
tih ciljeva, razrada ciljeva u planovima i rasporedima
aktivnosti kojima se usklađuju napori svih članova organizacije
ka postavljenim ciljevima.
Organizovanje
- raspodela rada na uzajamno zavisne učesnike aktivnosti,
grupisanje članova organizacije na specijalizovane poslove/
grupe i odeljenja koja podležu manjoj ili većoj centralizaciji
upravljanja.
Kadrovanje
- dodeljivanje pravih ljudi na predviđene aktivnosti/
poslove putem određivanja, kvalifikacija/ obučenosti
neophodnih za pojedine aktivnosti.
Rukovođenje
- motivisaje svih članova organizacije na postizanje
visoke produktivnosti putem saradnje i izvršavanja dobijenih
uputstava i naređenja.
Kontrolisanje
- praćenje ostvarivanja ciljeva predviđenih planovima
sa utvrđenim karakteristikama učinka, ispravljanje odstupanja
koja izlaze izvan utvrđenih standarda.
Ove
funkcije su prisutne u delokrugu rada svakog menadžera
iako u različitom obimu na različitim nivoima menadžmenta.
Realizacija
funkcija i društvenih uloga zahteva da menadžeri neprekidno
stiču i usavršavaju tri vrste ekspertskih sposobnosti.
Prvo,
konceptualne/ logičko-misaone sposobnosti koje obuhvataju
moć analize, razjašnjavanja i rešavanja problema.
Drugo,
intrpersonalne sposobnosti ili sposobnosti usmeravanja
međuljudskih odnosa.
Treće,
tehničke sposobnosti koje se odnose na posebne zahteve
konkretne organizacije.
Evolucija
sportskog menadžmenta. Sportski menadžment
kao veština i zanatsko/ empirijsko, nestrukturirano
iskustvo talentovanih menadžera, pojedinih sportista,
timova i klubova nastalo je sa pojavom prvih profesionalnih
sportskih organizacija.
Pojava
sistemskog naučnog znanja o sportskom menadžmentu vezuje
se sa: rastom profesionalizacije sporta i njegovog podređivanja
zakonitostima tržišne/ uslužne ekonomije, i nastankom
nauke menadžmenta, prvo u profitnom sektoru korporativnog
biznisa a, potom i njenim širenjem na sektor neprofitnih
javnih i privatnih delatnosti.
Delokrug
sportskog menadžmenta. Delokrug sportskog menadžmenta
podrazumeva: delokrug izučavanja, i delokrug praktične
primene znanja koja se izučavaju.
Menadžment
je proces, ciklično kretanje kroz pet funkcija koje
menadžeri realizuju pripremajući, izvodeći i kontrolišući
kretanje organizacije njenih ciljeva.
U
užem smislu, sportski menadžment kao akademska disciplina
obuhvata područja znanja o menadžmentu koja su se iskristalisala
u praksi upravljanja sportskim organizacijama.
- *
Izučavanje sociokulturnih dimezija sporta
- *
Menadžment i liderstvo u sportu
- *
Etika u sportskom menadžmetu
- *
Marketing u sportu
- *
Komunikacije u sportu
- *
Budžet i finansije u sportu
- *
Pravni aspekti sporta
- *
Ekonomika sporta
- *
Menadžment sportskih objekata i priredbi
- *
Upravni organi i strukture u sportu
- *
Praktično iskustvo u sportskom menadžmentu
| Pogledajte
još i ... |
| |
 |
Sportski
Menadžer |
 |
Etika
u sportskom menadžmentu |
 |
Funkcija
organizovanja u sportu |
 |
Planiranje
u sportu |
 |
Organizovanje
i vođenje planerske radionice |
|
|
| Komentari
na tekst ... |
| |
 |
Pošaljite
komentar |
|
Trenutno
nema komentara |
| |
|
|
|
|
|
|
|