Uvođenjem
digitalnih servisa aktuelizuju se pitanja fragmentacije
publike i fragmentacije javne sfere, umanjenje socijalne
integrativne uloge medija, smanjenje prihoda od reklamiranja
(zbog ekstremne fragmentacije publike) ili, pak, koncentracije
medija, izdvojenost onih delova društva koji ne mogu
da isprate troškove prelaska na digitalno emitovanje,
itd.
Iako
su prednosti digitalne televizije dostupne milionima
građana u razvijenim evropskim zemljama, opšti je zaključak
da Srbija i zemlje u okruženju kasne sa uvođenjem novih
tehnologija. Medijska tržišta ne ostvaruju dovoljne
prihode da bi mogli da investiraju i publici ponude
nove platforme prenosa. Strategije nadležnih regulatora
nisu jasne, niti dovoljno definisane i sadrže samo tehničke
detalje, izostavljajući, pri tom, odrednice o mogućim
socijalnim ili političkim posledicama.
Javni
servisi, kako pokazuju trendovi, polako gube publiku,
naročito mlađu, koja se sve više okreće novim, modernijim
ponudama i uslugama.
Iako
je definitivno gašenje analogne televizije na evropskom
nivou dogovoreno za 2012, a najkasnije 2015. godinu,
emiteri, medijski stručnjaci i regulatorna tela u Srbiji
ne vode intenzivne javne debate o predstojećoj digitalizaciji.
Od države i regulatornih tela se očekuje jasniji signal
u kom pravcu bi ceo proces trebalo da se odvija. Nadležna
ministarstva (telekomunikacija i kulture) su, zajedno
sa nezavisnim regulatronim telima (RATEL i RRA), oformile
radnu grupu koja treba da pripremi strategije prelaska
na digitalno emitovanje, ali nikakav zvaničan dokument
još uvek nije predstavljen javnosti.
Postojeći
zakonski okvir ne pruža sveobuhvatni regulatorni niti
strateški plan za digitalnu radiodifuziju. Relevantnim
zakonskim tekstovima, pre svega Zakonom o radiodifiziji
i Zakonom o telekomunikacijama, daju se samo opšti principi
razvoja novih radiodifuznih tehnologija. Digitalizacija
se pominje u jednom članu "Strategije razvoja radiodiuzije
u Republici Srbiji do 2013", ali njime nisu definisane
strateške smernice koje su potrebne za uspešno pokretanje
i konačan prelaz na prenos digitalne televizije.
Kako
je, prema odredbama Zakona o radiodifuziji, jedino nosilac
javnog radiodifuznog servisa obavezan da pređe na nove
digitalne tehnologije, tehničko odeljenje RTS-a već
je pokrenulo eksperimentalni program na 27. i 31. kanalu
VHF opsega, pri čemu je digitalnim signalom pokriveno
šire područje Beograda i Novog Sada. Ostali komercijalni
emiteri polako uvode nove ponude na medijsko tržište.
Najveći komercijalni kablovski operater Serbian BroadBand
(SBB) nudi dva digitalna paketa na satelitskoj platformi,
a najznačajniji komercijani emiter, televizija Pink,
nudi tematske kanale putem SBB paketa.
| Pogledajte
još i ... |
| |
 |
Masovni
mediji i sport |
 |
Globalizacija,
mediji i sport |
 |
Mediji
i odnos sa javnošću |
 |
Mediji,
manipulacija i sport |
 |
Mediji,
sport i reklame
|
|
|
| Komentari
na tekst ... |
| |
 |
Pošaljite
komentar |
|
Trenutno
nema komentara |
| |
|
|
|
|
|
|
|