Prema
tradicionalnoj definiciji javnost predstavlja prostor
komunikacijske opštosti, to jest komunikacijski prostor
unutar koga se:
-
*
odvija razmena različitih tipova informacija(ekonomske,
kulturne, naučne, političke, verske, sportske
itd.) relevantnih za društvo i njegove članove;
- *
vrši socijalizacija raspoloživih sadržaja komunikacije
i normi učestvovanja u komunikaciji;
-
formiraju različiti tipovi opštosti u pogledu
znanja, delovanja, interesa i verovanja. (Pupovac,
1990)
Moderna
javnost je nekadašnji teritorijalni i ograničeni
javni život, posredstvom radija, televizije, novina
i knjiga, izložila "brzoj eroziji". Umesto
ograničenog javnog života razvija se mnoštvo umreženih
prostora komunikacija zbog kojih zastareva konvendjalni
ideal jedinstvene javne sfere sa odgovarajućom vizijom
gradana koji teže da ostvare određeno "javno
dobro". Ove promene (prestruktuiranje prostora
za komunikaciju) naterale su mnoge istraživače da
preispitaju shvatanje javnosti i drugih srodnih
termina kao što su javno mnjenje, javni život i
javno dobro. (Kin, 2003). Javno mnjenje je kolektivni
stav ili reakcija jednog dela društva na događaje
koji se smatraju značajnim. Treba imati u vidu da
javno mnjenje ni isto što i društveno mišljenje,
jer ne obuhvata sve ideje koje Ijudi mogu imati
o nekim pojavama ili svetu upošte.
Ono se, dakle, ne poklapa sa javnim mišljenjem kao
načinom gledanja i sudenja koji su rašireni u odredenom
društvu. Društveno mišljenje ili opšte javno mnjenje
je neutralno, nedinamično, dok je javno mnjenje
kolektivna snaga koja vrši pritisak. Javno mnjenje
se najčešće odnosi na javne poslove i na politiku
zajednice u vezi sa nekom društvenom akcijom; javlja
se ili kao otpor ili kao podrška nekoj inicijativi.
Ekonomski, politički i drugi krugovi uvek smatraju
da valja računati sa javnim mnjenjem kad se preduzima
neka akcija ili mera. Treba istaći da se javno mnjenje
može pojaviti i kao iznenadna kontra-produktivna
i neprijateljska snaga prema određenim inicijativama
i akcijama.Javno mnjenje treba razlikovati od političke
kulture. Za razliku od političke kulture koja oblikuje
trajnije vrednosti, javno mnjenje je dnevno reagovanje
Ijudi na određene probleme.Javno mnjenje ima različite
dubine i ne može se svesti na neku rezultantu individualnih
mišljenja većine u pogledu nekog dogadaja.
Ono, ponekad, može da se izražava samo kroz manjinu,
ali ponekad može da pokrene tradicionalna shvatanja
koja se odnose na čitavo društvo.Već smo istakli
dajavno mnjenje ima razne slojeve i dubine. Tako
možemo govoritio trajnim mišljenjima i strujama
u mišljenju. Naš otpor prema porezima je jedna stalna
crta javnog mnjenja, i nemoguće je u društvu naći
udruženje prijatelja poreza, niti društvo za odbranu
birokratije. Oni koji deluju na javno mnjenje obavezno
vode računa o tome koji su stavovi trajni. (Supek,
1972)Izvori javnog mnjenja su raznovrsni. To mogu
biti mišljenja koja su jasno izražena, to mogu biti
i usmena mišljenja (glasine latinski rumor-šaputanje)
kao način nastanka i širenja novosti po pravilu
šapat ode od usta do usta, sve što dalje sve to
jače rasteť.
Glasine nemaju utvrdene kanale i instrumente širenja
i izvor im nije siguran(priča seť, čuje se u graduť
ili čaršijiť, a i ne navode se neki sigurni dokazi
na čemu se one zasnivaju).Novost je nepredvidiva,
ali se u isto vreme očekuje. Za novost nije bitno
da li je važna ili neobična. Ona odgovara nekom
interesu i društvenom pritisku; i prva reakcija
nekog čoveka na novost je njegova želja da je raširi
i da o njoj prodiskutuje sa nekim drugim.Treći izvor
javnog mnjenja su masovni mediji. Mediji su skoncetrisali
u sebe društveno mnjenje i gradansko društvo postavši
njihov glasnik i, istovremeno, lišivši ih samostalnosti.
Ovi su našli u medijima svoju organizacionu snagu,
ulažući u njih sopstvenu nezavisnost i vlast. Mediji
su postali nešto poput državeť za vandržavni život
društvať (Zinovjev, 2002, str.54). Za oblikovanje
javnog mnjenja veoma je važno ko kontroliše masovne
medije (naročito elektronski mediji); najjednostavniji
način za proučavanje javnog mnjenja i savremene
kulture su mediji. Može se napraviti strukturalno
istraživanje, uporediti jučerašnju verziju sa današnjom.
Postoji puno dokaza šta je laž a šta nije, kao i
načini na koje su stvari struktuirane. (Čomski,
2002)Mediji danas presudno oblikuju javno mnjenje
(novine, a naročito elktronski mediji). Ljudi često
o istoj stvari čitaju u novinama, slušaju putem
radija, gledaju na televiziji, raspravljaju u kafanama
koje su nekada bile središte javnog mnjenja.
Masovni mediji prosto kreiraju javno mnjenje a sve
to je uslovljeno odredenim parcijalnim interesima.
Često su oni u funkciji skretanja pažnje sa stvarnih
i temeljnih problema(npr. sa ekonomskih i političkih
pitanja na zabavu i sport). Sve to dovodi do manipulacije
javnim mnjenjem, njegovog gušenja i kontrole.Za
javno mnjenje karakteristične su sledeće funkcije:
ekspresivna(u užem smislu kontrolna); konsultativna;
direktivna;Ekspresivna funkcija je najšira po svom
značenju. Javno mnjenje uvek zauzima odredenu poziciju
u odnosu na neke činjenice, dogadaje i život društva,
prema aktivnostima različitih institucija ili lidera.
Ta specifičnost pribavlja određenom javnom mnjenju
karakter snage koji stoji iznad institucija vlasti,
ocenjujući i kontrolišući delatnost institucija,
partijskih lidera i države.Konsultativna funkcija
se pojavljuje kod razrešenja odredenih društvenih,
ekonomskih, političkih, ideoloških, ili međudržavnih
problema.Direktivna funkcija javnog mnjenja ogleda
se u tome što javnost doprinosi rešenju određenog
problema društvenog života koji ima neku vrstu imperativnog
karaktera, npr. izlazak naroda na izbore ili referendum.
Narod u takvim slučajevima ne daje samo mandat jednom
ili drugom lideru, nego iskazuje i svoje mišljenje.
Javno mnjenje može biti vrednosno, analitičko, konstruktivno
i regulativno. Vrednosno mnjenje izražava odnos
prema nekom problemu ili .mjenicama. U njemu je
uvek sadržano više emocija nego analitičkih razmatranja.
Analitičko i konstruktivno javno mnjenje su u tesnoj
vezi: rešavanje nekog problema zahteva duboku i
svestranu analizu, ali se po svom sadržaju analitičko
i konstruktivno mnjenje ne mogu poistovetiti. Smisao
regulativnog javnog mnjenja sastoji se u tome što
ono utiče na donošenje i operacionalizuju određenih
normi, regulisanju društvenih odnosa oslanjajući
se na zakone, tradiciju, običaje i moral. Ono se
najčešće ralizuje kroz kodeks određenih pravila
koji se oslanja na moralna ponašanja i saznanja
pojedinaca i grupa. Javno mnjenje se uvek manifesmje
u obliku pozitivnih ili negativnih i sudova
| Pogledajte
još i ... |
| |
 |
Advertajzing
|
 |
Promocija
u sportu |
 |
Pablik
rilejsense - PR
|
 |
Marketing
miks |
 |
Plan
marketinga sportske organizacije |
|
|
| Komentari
na tekst ... |
| |
 |
Pošaljite
komentar |
|
Trenutno
nema komentara |
| |
|
|
|
|
|
|
|