Sport
se ne može posmatrati izolovano od društvenog stanja
i konteksta. Svako društvo predstavlja izvesnu organizaciju
proizvodnje, društvenih delatnosti i društvenih odnosa;
to je samodovoljan sistem akcije koji je sposoban da
postoji duže nego što je životni vek pojedinca. Društvo
se sastoji iz mnoštva grupa i slojeva; društvena podela
rada stvara uslove i nameće da se pojedine grupe bave
specijalizovanim delatnostima (privrednim i vanprivrednim),
i tako su upućene jedna na drugu.
Društvene grupe se uvek javljaju zbog određenih aktivnosti
i zadovoljavanja specifičnih potreba. One se najčešće
i dele po funkciji koju ljudi grupno vrše: ekonomske,
porodično-srodničke, vaspitno-obrazovne, kulturne, religiozne,
političke, rekreacijske, sportske itd.
- *
Društvo je u tesnoj vezi sa svim manifestacionim
oblicima sporta; jedino se postavlja pitanje funckionisanja
njegovih institucionalnih oblika;
- *
društvo obezbeđuje odgovarajuću podelu uloga, između
ostalih i sportskih; ono priprema mlade ljude da
preuzmu neku od tih postojećih uloga;
- *
društvo, putem sporta, svojim članovima pruža mogućnost
intarikcije i posebne vrste komuniciranja;
- *
društvo svojim članovima obezbeđuje određena iskustva,
saznanja i vrednosne orijentacije i na području
sporta;
- *
postojanje društva pretpostavlja određena normativna
pravila o sredstvima i ciljevima, pa i onima u sportu;
s obzirom da su za sport karakteristična pravila,
on može biti svojevrsni obrazac za afirmisanje društvenih
pravila;
- *
društvo socijalizuje svoje članove, a sport je značajan
agens te socijalizacije;
- *
svako društvo stvara određene kanale za afektivno
izražavanje i pražnjenje agresivnih sklonosti, a
sport u tome ima posebno značajnu ulogu.
Za
neka društva je karakteristično prekomerno verovanje
u sport i njegove funkcije, dok je za druga sport
nešto sekundarno i marginalno. Preterano verovanje
u sport void do njegove mitologizacije, jer se na
sport gleda kao na neku novu vrstu religije koja treba
da omogući ostvarenje vodećih ideala. Šta-više, sport
se, danas, u kriznim vremenima počinje posmatrati
kao spasonosna formula za društventi prohodnost (pokretljivost).
Ima mišljenja da se može napraviti poređenje između
magije, kao vere čoveka u sopstvene snage i sporta,
za koji se smatra da može biti u funkciji preobražaja
pojedinca i društva. Sportu se ponekad pripisuje moć
koju ne poseduje bar kad je u pitanju društvo. Ustvari,
sport je samo slika i izraz određenog društva; on
reprodukuje (obnavlja) društvo u sažetom obliku. Sport
je zdrav kad je i društvo zdravo i kvari se zajedno
sa krizom društva. Ako u društvu ima poroka i kriminala,
oni vrlo lako nalaze svoj put do sporta. Zato svaka
reforma sporta traži i prethodnu promenu i reformu
društva.
Da bi se to postiglo, moraju se otkriti i uzroci bolesti
od kojih društvo pati. Važnost istraživanja sporta
je evidentna, jer on pripada našoj civilizaciji, sastavni
je deo civilizacijskih i kulturnih tokova. Prateći
tok i razvoj sporta u raznovrsnim društvima, može
se zaključiti sledeće: Sport nije pod "staklenim
zvonom", već deli sudbinu društva kojem pripada
i kome se svakodnevno manifestuje. Konkretnije rečeno,
sport je izraz određenog društva, njegovih obrazaca
i svih protivrečnosti koje ono nosi sa sobom. Sport
je podsistem, područje društva, Što znači da pripada
globalnijem poretku i široj društvenoj celini.
Društvo ima različite podsisteme (ekononomija, politika,
kultura, nauka, sport itd.), koji imaju svoju relativnu
autonomiju. Sport se smatra marginalnom društvenom
aktivnošću mada, danas, sve češće sa periferije društvenog
života dolazi u centar društvenih zbivanja. Istraživaci
sporta smatraju da on ipak ostaje marginalna aktivnost,
bar iz dva razloga: prvo, manje je važan u odnosu
na centralne ('žarišne') delatnosti kao što su privreda,
obrazovanje, nauka itd; drugo, sport ostaje marginalna
delatnost zbog načina na koji se tretira, statusa
koji mu se pripisuje od zvaničnih nosilaca društvene
moći. Naučna saznanja i istraživanja sporta, kao relativno
autonomnog sistema, nisu moguća ni plodonosna bez
istraživanja društvenih, civilizacijskih i kulturŹnih
tokova.
Sport se smatra neutralnijom društvenom pojavom, mada
je već odavno izgubio takav epitet, jer je često pod
okriljem "ideološkog omotača". Taj svojevrsni
ideološki omotač u društvenim istraživanjima postepeno
slabi kad se ide od centra ka periferiji. Za istraživanja
koja se smatraju marginalnim, taj nadzor je svakako
manji. Zato sport može biti izvanredno sredstvo i
obrazac za objašnjenje društva i kulture iz drugog
plana. Zavisno od društva i sporta koji se propagira,
postoje različite manifestne i latentne funkcije sporta.
Društvo nije homogena celina i ne može se posmatrati
kao jedinstven blok. Njega čine određeni podsistemi
i društvene grupe sa kojima se njegovi članovi identifikuju.
Sport može imati pozitivne i negativne funkcije, univerzalne
ili partikularne, zavisno od toga koja je vrsta sporta
u pitanju. Društva se razlikuju po određenom načinu
života koji utiče na oblikovanje sporta. Potrebno
je, takođe, razlikovati funkcije sporta u sadašnjosti
od onih mogućih u nekim budućim društvima i vremenima,
što će svakako zavisiti od stepena nezadovoljenih
potreba i novih ljudskih potreba, koje će se zadovoljavati
putem sporta.
| Pogledajte
još i ... |
| |
 |
Sport
kao društveno delovanje |
 |
Ljudske
potrebe i sport |
 |
Masovno
društvo i sport |
 |
Institucionalni
okviri sporta |
 |
Društvene
grupe i sport |
|
|
| Komentari
na tekst ... |
| |
 |
Pošaljite
komentar |
|
Trenutno
nema komentara |
| |
|
|
|
|
|
|
|